Moj internet dnevnik
zodax
Blog
četvrtak, prosinac 2, 2010
 

Razmišljam ovih dana ( u trenucima kada imam vremena za to ) o omerti kojom mediji ignoriraju kolektivno silovanje muškaraca.

Ponukala su me na to dva članka iz Jutarnjeg ali i cenzura na jednom forumu. Radi se navodnom silovanju sina sa strane tate. Kako mediji i određena Martina Rajčić unaprijed linčuju navedenog pedofila i silovatelja možete vidjeti ovdje:

 http://www.jutarnji.hr/strava-u-dalmaciji--rastavljeni-otac-silovao-sina-nakon-sto-bi-ovaj-dosao-u-posjetu/907944/

Prestrašno, zar ne? No izgleda da nije sve kako se čini jer za nekoliko sati:

http://www.jutarnji.hr/zlostavljanje-djecaka-u-splitu--splitski-baletani-brane-kolegu---bio-je-dobar-otac--bojimo-se-da-sada-sebi-sto-ne-ucini/908225/ 

što ne bi bilo ni čudno da ne učini bio prav ili kriv.

No ono što slijedi je intrigantnije. Recimo da je frajer uistinu napravio takvu gadost. Vjerujem da bi svi, uključujuči i onu pedofilsku stranku iz Nizozemske tražili najgoru moguću kaznu da ne pričamo o činjenici da mu je fakat bolje da se ubije jer njemu u RH, sa 4,5 miliona stanovnika, posla i života nema.

No pretpostavimo da nije. I tu dolazimo do strašnog dijela. Na stranu što je frajer priveden i ispitan, iskustvo koje dijele razvedeni očevi diljem lijepe naše ( ili njihove) nego me muči činjenica da će u tom slučaju vinovnik koji je dijete podvrglo psihičkoj traumi ( ispitivanja i svjedočenje ispričane priče u koju je dijete uvjereno ) proći kao jedna od žrtava eto zvjerskog, kako bi drage dame rekle, psihopatskog alfa mužjaka.

Za nju neće biti javne osude, osim nekoliko blogova i poneki sajt gdje se čemernici skupljaju - oni koji su osjetili punu emancipiranost i ravnopravnost spolova, niti će biti kaznenih sankcija a kamoli da bi nekog od ovih u sudstvu što se diče nazivom suci - zaključio da je žena bolesna i da je djetetu bolje s drugim roditeljem ( osumljičenim pedofilom ). Neće je policija u lisičinama natjeravati niti će biti emisija o tome što je uzrok i kako kvalitetnije sankcionirati da se takve tragedije poput lažnog optuživanja ne ponove.

Ne vjerujete? Bumo vidli.

Nedavno je na osnovu procjene sutkinje frajer završio u bajbokani. Zašto? Jer ona ne smije riskirati, kako kaže, da je to uistinu istina pa da se desi tragedija.

Osim navedene sutkinje, tu trebamo zahvaliti naročito svim dičnim socijalnim radnicama i ženskim udrugama koje štite prava žena i djece no samo ako su ta prava istovjetna njihovima.

No trebamo zahvaliti i idiotima poput Oreškića, manijaka iz Siska i Rovinja ili Pule na čijim ročištima su se oni čemernici iz prethodnog dijela posta trebali pojavljivati te u medijima i javnim istupima osuditi i zahtjevati najstrože sankcije te sredstva za programe pa da umjesto da babe i babe rade i pilaju po sankcioniranju krivih i nevinih i žderu na državnim jaslama, možda ipak barem otvore info punkt na kojima bi se rastrojenima ipak mogla ponuditi kakva takva pomoć. Trebamo zahvaliti i bijeloj udovici koja uporno gura takve programe ( Kosor - Sarnavka - Vrsalko ) ali i albino glazbeniku, trenutno u glumljenu predsjednika, koji eto ima razumjevanja za otimačice ( đe'š boljeg savjetnika za pitanja o pravima ).

Onaj jadnik koji je završio u bajbokani trebao bi biti izvrszan pokazatelj svakom građaninu muškog spola. Dakle, pišu u kanticu i nema sexa ako se prethodno ne potpiše ugovor o suglasnom karanju. Mada vam vjerovatno i to ne bi pomoglo jer je dokument, eto, potpisan pod prisilom pa je sexa bilo al eto - nedragovoljnog.

Je li ovo društvo postaje društvo crnih udovica koje skidaju glave muškim udovicama ali i onim ostalim udovicama koje smatraju da baš i ne bi trebalo ždrocnuti glavu poslije..je li, znate?

A najgori i najsramotniji su oni alfa beta gama mužjaci tipa sudac, policijac, socijani radnik koji dok crne udovice skidaju glave sve većem broju jadnih crnih udovaca mudro sjede i privode jer eto takav je zakon. Đe'š ti pravde i prava, etike i morala kad imaš ZAKON, ZAKON.

Eto ja ću na slijedećim izborima glasati za stranku koja će se zalagati za primjeni Levitskog zakonika, tj. ako dične institucije RH ne budu našle shodnim da me malo pošalju na preodgoj jer sam eto i ja alfa beta gama - ne crni udovac nego - crni udovnjak.

Možda me netko u trajanju tog preodgoja je li, neki slijedeći alfa beta gama mužjak uvjeri u svojevrsnu svetost sexualnog čina između istog spola pa ću k'o Beachwer iz OZ-a završiti.I otkriti svojevrsnu sexualnu orjentaciju.

Oće neko štititi moja prava da moj šupak bude meni na volju? Sve mi nešto teško u to vjerovati kad čitam o onom sa početka priče. Nema veze, glavno da je sve po zakonu, da tužiteljstvo ima osuđujuću, policija prevenciju a sud rješenje. Super, svi u boj za statistiku. Izgledati će ljepše.

 

zodax @ 00:42 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, veljača 26, 2010
Pošto se navedena novina ponaša prema problematici na način da člank objavi a onda ga u roku od 20 minuta zabaci da ga tražilicom treba tražiti objavljujem dva linka na navedeno on line izdanje Jutarnjeg lista:

http://www.jutarnji.hr/-sud-je-bivsoj-dodijelio-djecu--a-zna-da-je-ona-psihicki-bolesna-/592235/

http://www.jutarnji.hr/razvedeni-ocevi-u-hrvatskoj-imaju-vrlo-male-sanse-dobiti-skrbnistvo/586350/

I ne zaboravimo, roditelj koji govori loše o drugom roditelju govori loše o polovici svojeg djeteta.
zodax @ 15:06 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 24, 2009

Najbliže sam se približio Crkvi kad su u ono mračno vrijeme samoupravljačkog socijalizma tamo negdje 78' ili 79' dvoje ili troje mojih vršnjaka rekli da idu na vjeronauk u župni dvor. U Crkvu nisu išli valjda jer je najbliža bila nekih 2,5 km i to uzbrdo. I tako su oni 1X ili 2X tjedno odlazili u taj župni dvor i učili neke pjesmice i družili se a ja sam se osjećao izostavljeno kao da mi netko oduzima fredove s kojima bih se inače naganjao.

Moj je tata na moju ideju o odlasku na vjeronauk vrlo loše reagirao ali, da ga poznajete, ne biste mu to uzeli za zlo. On nema ništa protiv ni Boga ni vjere, ja vjerujem, ali ima protiv ljudi koji se predstavljaju božji posrednici i njihovog djelovanja u dolini suza.

Zato mi je i dan danas smješno kad netko tvrdi da je netko u to vrijeme bio proganjan zbog vjere. Roditelji navedene djece bili su, pretpostavljam i sami vjernici, i priznati i poštovani u svojim zanimanjima i društvu općenito

Drugi je bio pokušaj krštenja sa strane moje bake. Ljeto, prekrasna polja Slavonskih ravnica izmjenjuju se u zelenoj i zlatnoj.. Okupilo se mnoštvvo ispred Crkve U crkvi formirala se tri reda ispred svećenika ognutih tirkizno plavim, jarko crvnim i zlatnim plaštom. Sa zida u Crkvi smješe se dječaci s krilima,i žene i neki lik na križu. Ok, on se nije smješio. I sve isprepleteno mirisom tamjana i ljeta. Da skratim,uplašio sam se tih bradonja i zbrisao na drvo s kojega nisam htio sići ni nakon podmičivanja prasetinom, malinama, orehnjačom, makovnjačom pa ni suptilnijih poput prijetnji batinama, oklagijom i zatvaranjem u istu prostoriju s krmcima i krmačama. Radilo se naime, za one koji nisu skužili, o pravoslavnoj Crkvi. U jednom razgovoru nakon 20-tak godina na moje pitanje kako je selo u kojem se svi deklariraju kao hrvati ili česi, ako koje je bilo potaknuto sveopćim razdvajanjem na pravovjerne i pravoslavne te Tuđmanovom tvrdnjom kako pravoslavni hrvati – ne postoje,  pravoslavna crkva mjesto vjerskog života baka mi je objasnila to ovim riječima.

Sinko, trebalo je poorat, pomust, nahranit blago a rimokatolička Crkva je udaljena više od 20 km. A Bog je Bog, jedan.

I dalje stoji ta Crkva tamo, baka mi je pokojna a jedino što se izmjenilo jest da su se mrtvi počeli razdvajati. Nalijevo rimokatolici nadesno pravoslavci. Bog je jedan i dalje. Jedino se nešto u ljudima izmjenilo u tom selu. Jer mrtvi se ne razdvajaju. Razdvajaju ih živi.

Nakon tog događaja nisam o vjeri previše razmišljao. Koncept iskupa i reinkarnacije mi je bio u suprotnosti s onime o čemu su me učili društvo i okolina. Nema da posereš, pa se pokaješ i svi ti oproste. A jok, bajo. Ako ne naučiš, dobiješ komada, ako nešto loše napraviš snosiš posljedice u rasponu od osude okoline do sasvim konkretnih repekusija društva kroz policiju, sudstvo i sl.  Tako da je mene društvo učilo o društvenoj odgovornosti i onoj osobnoj.

Ponovo sam se intezivnije susreo s vjerom u dva slučaja. Jedan je bio kad je frend u srednjoj ( 85' ili 86') rekao da mu je vjeroučitelj napisao čitabu starcima kako briše s vjeronauka pa je on to falsificirao ali se i ispovjedio pa mu Bog valjda neće uzeti za zlo.

Drugi je bio za vrijeme studija sad već doba kad je netko svjetlo upalio. 90-ta, polnoćka, Dubrovnik. Gomile ljudi slijevaju se prema starom gradu, gledajući gdje ima mjesta u franjevačkom ili dominikanskom. U to vrijeme jedan od najmilijih sugovornika bio mi je postariji franjevac s kojim sam proveo vrijeme raspravljajući o Bogu, religiju, ljudima, vjeri u njegovoj ćeliji unutar samostana. Do tada sam pročitao stari i novi zavjet pa i Ku'ran, skužio da postoje i budizam i sekte a laički sam se zainteresirao i za slavensku mitologiju s tim da sam kao osoba koja voli povjest odavno isprogutao što se moglo o egipatskoj, grčkoj, rimskoj i nordijskoj mitologiji.

Nije u meni probudio osjećaj da nešto nadnaravno određuje i utječe na moj život ali mi je to iskustvo donekle objasnilo genezu njegove vjere i njegove odabire, mada je on smatrao da odabire napravio On a ne on.

Sjećam se Božića i polnoćke 91' i 92' u Zg-u pa nadalje koje su neki proslavljali molitvom dok je Zagrebom odjekivala pucnjava iz narazličitijih kalibara oružja zajedno sa svjetlećim mecima kao da su hrvati tada slali poruke Njemu preko metaka iz kalašnjokova.

I sada gledam sve te poruke mira, i dobrih želja u danu kada se prije 2042 godine rodio sin Božji. Kakva je to metamorfoza u ljudima da se na današnji dan sjećaju manje sretnih, zanemarenih i siromašnih? Gledam Bozanića sa ekrana i razmišljam o ženama koje žele i onih koje ne žele imati djecu, o bolesnim od AIDS-a, o šefici Caritasa i pitam se – gdje je nestala ona odgovornost kojoj su me učili? Prema sebi, prema bližnjima i daljnjima, prema društvu? Jesu li ljudi onda bili toliko prijetvorni da odrede dan kad su dobri i jedu ribu u slavu osobe koja je bila čak i druge religije – jer je Isus bio židov, hebrej a judaizam baš sa rimokršćanstvom i nema prevelikih sličnosti.

Gledao sam gradove i u ovoj godini nema onog isčekivanja, onog mirisa spokoja i radosti u zraku, nema. A i oni koji vam danas priželjkuju čestiti božić sutradan će zaboraviti onog starca i odmaknuti se od klošara koji će se, zmusan i u prnjama približiti i reći – stari, imaš kunu? Za retardinu djecu i invalide neće biti vremena ni novca.

Ili to iz ljudi progovara ona iskra dobrote koja uistinu osjeća i suosjeća sa pripadnicima svoje vrste, ona društvena odgovornost prema samom sebi i prema okolini?

Zašto nismo takvi svaki dan? Zašto smo zavidni, zlovoljni, zajedljivi, bez  vremena, bez novca za manje sretne?

Ili je to samo kupovanje oprosta – kao što ga davno – kupovaše plemići? Kupovanje vlastite savjesti? Da se utiša na godinu dana? Da možemo i dalje skretati pogled i misliti kako će jedan dan u godini biti dostatan?

Da li uistinu, ljudi ovim danom mogu kupiti vlatitu svijest? Pa dragi vjernici, to je pitanje na koje samo vi možete dati odgovor. Ja ću, u duhu poštivanja vaše vjere uputiti isto dobre želje vama i vašim obiteljima, te čestit i blagoslovljen Božić.

zodax @ 23:07 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare